ADVENTURE EXPEDITION CLUB Into The Wild

četvrtak, 28.04.2011.

..u trenutku kada SAN postane stvarnost!!! 1. dio

..na samom početku se ispričavam na prečestom korištenju riječi ( prekrasno, predobro, uživancija, savršenstvno...) i mnogim sličnim koje će se ponavljati u daljnjem tekstu...

Dan 1. (srijeda) "Prva bračna noć"

sve je počelo telefonskim pozivom, javljam se...i da...stigao je! Moj novi ljubimac ( Bepo ), muž, ljubavnik...itd...je stigao! Sjedam u auto i odlazim po njega..prekrasan je, predobar je! Odmah krećem na probnu vožnju 20tak kilometara uživancije na novom bajku! Nice!!! Oduševljena! Dolazim doma, užurbano spremam stvari i krećem na penjanje put Zagreba...na penjanju je ko i uvijek bilo zaaaakon! Previše puta kad sam na stijeni, bilo prirodnoj bilo umjetnoj, pitam se gdje sam bila sve te godine...ali...bolje ikad nego nikad. Ostajem spavati u Zagrebu, nakon nekoliko pivica bilo je krajnje vrijeme da Bepo i ja idemo na spavanje s obzirom da nas sutra čeka vatreno krštenje do Zavižana, a i ranojutarnje buđenje! Prva bračna noć...Bepo i ja u neposrednoj blizini!! naughty

Dan 2. (četvrtak) "Medeni mjesec" i Welcome

buđenje u 6:40..spremam stvari i Bepo, Brum i ja krećemo put Otočca. Tamo nas je čekao Marijan ( predsjednik BK Barkan) i dečki iz kluba koji će samnom i Lackom voziti dio trase slova L. Iz Otočca krećemo put Dabra, malog mjestašca 18tak km od Otočca gdje ćemo pričekati Lacka i ekipu Welcoma pa zajedno nastaviti dalje. Stajemo kraj jedine "birtije" Dabar,u nadi da radi i da je gazda tamo...ali...nismo bili te sreće, a možda i bolje, jer nismo sigurni u kakvom bi nas stanju Lacko našao s obzirom na našu želju za pivom!! party Neki su vrijeme kratili sanjajući o pivi i ručku, a ja sam vozila slalom između tabli minskog polja kojih tamo bome ima na bacanje ( svakih 10m jedna) lud Sa "samo" sat vremena zakašnjenja pojavio se Lacko wave Kad sam ga vidjela...preplavilo me opće oduševljenje. Imao mi je toliko toga za ispričati...a ja njega toliko toga za pitati...bila sam ko malo dijete u vrtiću! fino Dali smo mu nekoliko minuta za odmor i krenuli smo put Otočca. Iz Dabra do Otočca ili oko 3km poprilične uzbrdice koju smo preskočili i poslije toga 6 -7 kilometara nizbrdice pa ravnica. Priroda je prekrasna, jedinstvena...samo...nažalost SVE je minirano! Spuštamo se do Otočca, hotela Park gdje se opraštamo se s ekipom Barkanovaca i sa Lackom nastavljam put Gacke. Tamo nas je čekao kanu, u kojem smo veslajući doživjeli pravu ljepotu i čistoću Gacke. Kako nas je vrijeme pritiskalo, morali smo nastaviti dalje. Današnji cilj je bio planinarski dom na Zavižanu koji se nalazi na 1594mnv. Loki ( vlasnik internet portala ) koji je na Gackoj odradio intervju sa nama, pokazuje nam prečicu do Zavižana da skratimo izgubljeno vrijeme. Cesta je preljepa, idealna...šumska...prometa nema...samo Lacko, ja i naši ljubimci... Dolazimo do Kutereva gdje odlučujemo napraviti kratku pauzu i posjetiti utočište za medvjede. Lijepo je vidjeti kako se ljudi brinu za ozljeđene medeke. Do Zavižana smo trebali prevaliti nešto više od 1000mnv u dvadesetak kilometara. Kako smo kasnili računali smo da bi do 21h trebali doći do doma, ali i to nam se odužilo. Mislim da smo previše uživali i sladili oći svime što nam taj kraj i uspon pruža. Pitomo i šumsko...prava uživancija. Kako je vrijeme prolazilo osjećao se i umor, noć je pala, temperatura se spustila, ali mi nastavljamo dalje. Piva i topla večera su jaći nego išta. I napokon, oko pola deset dolazimo do doma...tamo nas nestrpljivo čekaju Čedo i ostatak vesele ekipe dobrodošlice! Ne znamo ko je bio sretniji zujo Moj Bepo je prvog dana vidio s kim ima posla i kome se uvalio...odvoženih 90 kilometara sa tolikom uzbrdicom, za prvi dan našeg "medenog mjeseca" ...sve mu je bilo jasno ( htio je nazad u dučan ) bang
Uz najfiniju večeru, rakijicu i pivicu..koju je priredio domaćin Ante....pogled na prekrasno zvjezdano nebo sa 1594mnv, mrtvi umorni i puni dojmova smo otišli na spavanje...jer ipak sutra je novi luuudi dan!!

Dan 3. (petak) Premužićeva staza i Welcome

buđenje po dogovoru u 7 sati. Kao prava domačica spremam doručak, friški kruh, škripavac, skuta i još jedna vrsta uz topli čaj...( hvala dečkima iz "Škamnice" na potrepštinama). Lacko završava svoje obaveze i u 10:00 sa Lukom i dečkima iz "Škamnice" krečemo put Premužićeve staze prema planinarskom domu Alan!
Na veliku žalost i svoju sramotu moram reći da sam prvi puta kročila na Premužićevu stazu. headbang Ta neopisiva ljepota koju pruža, priroda koja vas okružuje na 57 kilometara dugoj stazi koja prolazi kroz Velebit, mjesto je kroz koje bi svaki čovjek morao proći i doživjeti to neprocjenjivo bogatstvo! Pa stoga Ante...hvala Vam na tome! U svih četiri sata koliko nam je trebalo da dođemo do Alana, iz nas su izlazile samo riječi divljenja i nevjerice...za tolikom ljepotom! zujo Svaki kamen, svaka grančica i drvo bile su na svom mjestu... Nakon vrha Gromovača (1675mnv) i prekrasnog pogleda s njega, nastavljamo dalje po snijegu prema Alanu...Čedo nestrpljivo čeka i požuruje nas...a ne shvaća da ga ne fermamo ni 5% s obzirom na trenutke koje proživljavamo! belj I, evo nas...dolazimo do Alana; Čede, Marka i domara Ive...raspoloženje mi je na trenutak palo...znala sam da ću se tu trebati pozdraviti sa Lackom. On mora svojim putem,svojim slovima...a ja nekim tamo drugim! Opraštam se od Lacka, "mržnja i ljubomora" prema njemu su opet narasle sretan ...ali nema veze..vidimo se na Paklenici za vikend! Sretno prijatelju i uživaj! kiss I tako se Lacko na biciklu sjurio do Jablanca i kajakom nastavio put Novalje... mah
I kako je logistika funkcionirala besprijekorno ova tri dana...tako je bilo i dalje... Dečki iz "Škamnice" su dogovorili prijevoz nazad do Zavižana, pa i do Otočca. Ja sam već okretala novu stranu i nastavila dalje planirati ostatak dana, jer ipak me sutra čeka utrka u Buzetu. Pozdravila se sa dečkima iz Brinja i Otočca... Bepo, Brum i ja sa zalaskom sunca krečemo prema Kvarneru! Nakon kratkog telefonskog razgovora sređujem smještaj i spavanje u Opatiji...opet logistika radi čuda wink
Mrtva umorna lijegam u krevetac...sa burom doživljaja u glavi!

- 10:27 - Komentari (2) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 07.03.2011.

Odškrapiran vikend...sjedni 5 ( Škraping Roots 2011. )

Želja je postojala...velika...samo obaveze su bile na sve strane... Nemogućnost odlaska...druženja i uživanja je bila sve bliže i bliže. Pet mintua do polaska..i donjela ja odluku...pa kud puklo da puklo! IDEM!!!
U dvije i pol minute natrpala stvari u auto i krenula prema Zagrebu, gdje me čekala moja draga i nezaboravna putujuća družina... Ukrcali se u hotel concorde sa pet zvjezdica i četiri kotača i krenuli ka Pašmanu. Negdje kod Ogulina skupili prvog i posljednjeg stopera koji (vidi čuda ) također putuje na Pašman! Taktika za utrku se počela raditi, bez obzira kaj još nismo ni znali na kojoj čemo nastupati ( ultra ili planinarska ). Donjeli smo odluku..idemo na planinarsku...svi zajedno...laganini... ekipica...druženje...nikako rezultat, a da izbjegnemo gužvu prvo krećemo na 4KT.! Od svega toga pogođena je samo planinarska...ostalo je palo u vodu na prvih 100 metara nakon starta! :) Više od 500tinjak glava u stampedu je počelo trčati. Dečki odjurili naprijed..pokušavam ih sustići ali odjednom nestaju ( krivo skretanje mah ) Ništa...dječaka nema, cure ostale malo iza mene...morat ću "sama"..koncentriram se na utrku i kartu. Krenuli smo prvo na četvrtu kontrolnu točku što se pokazalo dobitnom kombinacijom. Orijentacija i nije bila tako zahtjevna....ali...da se moglo izgubiti se moglo... Odmorna i u dobrom stanju dolazim na škrape...po meni najopasniji dio...noga ode samo tako...padneš i gotov si... Škrape odrađene sa super vremenom. Dvije kontrolne točke precvikane, idem na treću predzadnju sa nule se dižemo za 142 metra nadmorske visine po makiji i trnju...oštrom kamenju...ok..mislim da to i nije bila neka staza...ali je definitivno bio najteži dio utrke. Brdo savladano i ostaje još jedna kontrolna točka prije cilja, još jedno brdašce i spust do Tkona. Dolazim u cilj...ulazim..niš mi jasno...cure komentiraju...O..pa već je i prva cura u cilju...pa pomislim...a, valjda sam to onda ja... party I tako ja svoj prvi trekking završila na više nego odličnom prvom mjestu sa vremenom 2:36:43, petnaestak minuta ispred druge!
Vidimo se na nekom sljedećem ludovanju po divljini!!! ;)

- 15:22 - Komentari (3) - Isprintaj - #

utorak, 20.07.2010.

Napokon Istra

Zadnja etapa otvorenog mora je apsolvirana :) Skoro da nije bilo ni teško. Po prilično jakoj buri smo se digli prema vrhu Unija i sa vjetrom u skoro pola krme krenuli za Galijolu oko 13h. Valovi su bili najveći dosad, u par navrata nisam vidio Ingu, vjetar nas je lijepo gurao i dohvatili smo Galijolu za sat i 20 minuta. A Galijola je prekrasna i cijeli Kvarner se vidi. Morao sam se okupati :)

Oko pola 4 smo krenuli prema Premanturi, taman kad se vjetar počeo stišavati, po prognozi. Već sam krenuo zahvaljivati i Eolu i Neptunu šta su nas lijepo pustili prijeko Kvarnera kad je pred Istrom okrenulo na sjeverozapadnjak. Valovi su se križali sa svih strana, čamci su lupali, nije se dalo jedan zaveslaj normalan napraviti. Živce mi je popilo na slamku :)

Tako smo se mučili još nekih sat vremena do Premantura dok se u daljini nisu nazrela tri kajakaša. Tea, Goran i Ljubo su nas od pule došli dočekati i ispratiti do Porera. Osmjesi su nam bili od uha do uha. Stvarno ih je bio lijep osjećaj vidjeti. Još kad su na Poreru izvadili 2 litre sladoleda iz kajaka...

Porer je prvi svjetionik na kojem nismo stigli dalje od mola, čovjek je rekao da ne smijemo bez dozvole. Nismo mu ni ime saznali. Dozvolio je fotkanje na molu.

Od Porera smo krenuli prema Verudi uz jaku struju i namučili se preko 2 sata za 10 km. I shvatili usput koliko su nam kajaci spori ovako natovareni, kad su uz naš bili kajakaši u praznim seayacima teškima ni 20 kg.

Na kraju su nam, skoro pred samom Pulom, u sumrak, dan uljepšala 3 dupina. Prošli su na 20ak metara, kratko i zastali pa nastavili prema Premanturi. Sveopće oduševljenje :) Lijepo smo ih i snimili, bit će video na jubito kad se vratimo u Zagreb.

Prespavali smo u Pješčanoj uvali, ispod spasilačkog tornja, doručkujemo svježi kruh što nam je Goran donio.

Peneda na Velikom Brijunu, Sv. Andrija Na Pučini, Zub i Savudrija... još 2 dana i gotovo. Iako uživamo svaki dan, lagano smo se zaželjeli kuće...

- 07:55 - Komentari (0) - Isprintaj - #

nedjelja, 18.07.2010.

Vjetroviti Kvarner

Napokon malo vjetra u leđa! Doduše ne zadugo...

Krenuli smo oko 8 sati iz Velog Lošinja s istočnim vjetrom u pola krme. Ispod pokretnog mosta kod Malog Lošinja prošli smo, dok su jedrilice čekale da se otvori, bez jednog zaveslaja, vjetar je odličnu struju napravio :)

Malo smo se vukli kroz luku, naslikavajući prekrasne jedrilice. Taman kad smo izlazili prema Srakanjima, naišla je brodica i napokon sam uspio surfati kako spada, ali na kosim valovima stotinjak metara iza brodice. Jurio sam kao metak :) Pokušao sam upaliti video na fotichu da snimim ali mi je ipak falila još ruka-dvije.
Između Srakanja smo izašli na zapadnu stranu jer je vjetar okrenuo sa čistog istoka, ravno u bok, a s vanjske strane je okrenuo ravno u leđa, kako to biva oko otoka. Jurili smo...
Pri prelasku do Unija nas je opet lupilo s boka, i taman kad smo prilazili Vnetku naglo pojačalo. Javili su nam da je prognoza SE vjetar i do 60 km/h pa smo zaključili da je najpametnije ostati na Vnetku, koji je napušten i sav pod lokotima. I do njega smo se namučili.
Sve skupa prilično dinamičnih 4 sata veslanja :)

Pravo nevrijeme je prošlo sredinom Kvarnerskih vrata a nas je dohvatilo malo kiše. Oko 2 je već stala i mi smo spavalo k'o zaklani do 6 popodne. Kad smo malo došli k sebi, prošetali smo do Unija i saznali da je jučer bila prava fešta, dan iseljenika, s "međuotočnim" nogometnim turnirom, Unije, Susak, Lošinj. No, nije ni nama bilo loše na rođendanu u Velom. Grgur iz Plavog svijeta, čiji smo gosti bili, slavio je okrugli 30.

Vrijeme je za talijanete i spavanje...

Sutra će biti jakog vjetra sa sjeveroistoka. Plan je vidjeti koliko će biti jak ujutro, čim uzmognemo dići se do sjevernog vrha Unija i s vjetrom u leđa ravno za Porer. Lijepo zvuči "na papiru" :) Držite nam fige, to nam je zadnje preveslavanje po otvorenom. Čeka nas Istra i nakon Porera 2 dana, preko Sv. Ivana Na Pučini, do Savudrije, zadnjeg i najstarijeg svjetionika u kojeg ćemo posjetiti.

- 20:57 - Komentari (2) - Isprintaj - #

Kratak update iz Velog Lošinja

Ne stignemo puno pisati, ali redovno apdejtamo stranicu kluba.

Odustali smo, očito, od Palagruže, nakon tri dana prejakog maestrala. Makar nas je, istini za volju, kad smo se dokopali Visa, dočekalo idealno vrijeme sljedeća dva-tri dana.

Nakon dana odmora na Visu nastavili smo preko Paklenih otoka do Brača, pa sljedeći dan rekordna 73km do Žirja.Veslali smo do 22:20 i iskrcavali se na stijene pod svijetlom čeone lampice.

Nakon toga su nam se dnevne kilometraže naglo smanjile jer su se zaredali ručkovi svaki dan, redom na Blitvenici kod barba Tončija, pa na Sestricama kod Jose ribe na gradele pa na Velom Ratu kod Zvonka, polu-Slavonca opet ribe na gradele. Na Grujici sva sreća nije bilo nikoga doma. No, bilo je rajčica u vrtu pa smo opet profitirali :)

Sa Grujice smo eto doveslali do Velog Lošinja, opet do ekipe iz Plavog Svijeta, ovdje im je sjediše i "Lošinjski edukacijski centar o moru". I neš' ti, Grgur slavi rođendan... Opet smo gosti u kući, tuširanje u slatkoj vodi i sve ostale civilizacijske beneficije.

Hvala na prognozi Krešo, nadamo se da će nas prilike sutra pustiti, preko svjetionika Vnetak, do otočića Galijola usred Kvarnerskih vrata. Mirno nam more :)

- 00:04 - Komentari (1) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 12.07.2010.

Napokon odmor

11.7. šesti dan.

Odveslali smo do mjesta Visa. Na svjetioniku Stončica pred Visom nije bilo svjetioničara pa smo slikali samo svjetionik. Sutra možda ulovimo i svjetioničara Iću. Pred Visom su nas svojim gumenjakom ulovili Draško i ekipa iz Plavog Svijeta. Plavi svijet istražuje i brine o dupinima u Jadranu. Link na njihovu stranicu je ispod sponzora ekspedicije na našoj stranici
into the wild . Nakon kave i šopinga u Visu, Draško je nas u gumenjaku i kajake iza gumenjaka (uz jedno prevrtanje kajaka i skupljanje stvari po moru) odvukao do naše uvale, gdje smo pospremili "kamp" u kajake i odveslali do uvale Rukavac, gdje gosti u Draškovoj kući. Večeramo home made bolonjez, peremo veš, tuširamo se. Umjesto ranog spavanja nastavljamo sa druženjem uz domaće vino do 3 ujutro. Našlo se pršuta, sira i maslina... kao da smo na moru :) Pravi dan odmora. Bit će teško ujutro, ali prognoza je obećavajuća.
Sutra nastavljamo put Paklenih otoka i svjetionika Ražanj na Braču.

- 08:51 - Komentari (4) - Isprintaj - #

Muke po maestralu

10.7. peti dan
Digli smo se u 5 sati i u 6:45 krenuli prema Sušcu, kuda smo bez vjetra stigli oko 10. U barci, parsto metara od svjetionika, našli smo svjetioničara Hrvoja kako vadi ribarsku mrežu. Hrvoje je,kad je počeo raditi prije 6 godina, sa svojih 20, bio najmlađi svjetioničar na hrvatskom Jadranu. Poslikali smo se s njim i nastavili prema Lastovu u 10:20. Očito nismo krenuli dovoljno rano, oko pola 2 digao se maestral i još 5 sati veslali smo "moru 3 do 4" do Paržana Velog uz Vis. Sve skupa 7 sati. Nakon sat vremena dolaženja k sebi i telefonska razgovora sa spomenutim Draškom, odveslali smo do uvalice Smokva Vela na Visu sa krasnom pješčanom plažom i borovima. Pod jednim smo zaspali kao bebe i spavali do 10 ujutro u lijepom hladu. Danas smo u kajacima proveli 10 sati u komadu, plus još jedan sat do mjesta spavanja.

- 08:49 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Kao brodolomci...

9.7. četvrti dan
Sa Sapluna smo odveslali do uvale Lučica ispod samog mjesta Lastovo i tražeći vodu nabasali na dva mlada para koji su nas ugostili i počastili kavom, vodom, informacijama, pričama. Ispostavilo se da je Ana unuka svjetioničara, a mama joj se rodila na svjetioniku Stončica na Visu. Nakon kratke opskrbe u Lastovu, na Aninu preporuku i najavu odveslali smo okolo cijelog otoka na južnu stranu do svjetionika Struga i upoznali svjetioničara Jureta i ženu mu Nadu. Maestral je već jako puhao ali smo nakon kratke kave nastavili do kraja otoka i prema Kopištu. I izdržali dulje od maestrala! Do Kopišta smo došli u sumrak po mirnom moru. Samo što je Kopište nimalo pristupačno pa smo noćili kao brodolomci na stijenama na koje smo jedva dignuli kajake jer je već krenuo neki noćni vjetar. Noću su nas plašili zovoji, ptice koje se do 2 ujutro glasaju otprilike kao malo dijete od 6 mjeseci kad shvati da je gladno. (to smo danas saznali od Draška, predsjednika Plavog Svijeta).

- 08:48 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Prvi zapis sa ekspedicije, u nedostatku vremena za dulji post...

Prvi dan smo bez vjetra i valova do pred sam kraj od Prevlake došli do otočića i svjetionika Sveti Andrija i tamo prespavali.
Drugi dan smo preveslali do Mljeta i po lakšem vjetru u prsa doveslali u sumrak do mljetskih jezera.

8.7, treći dan.
Sa Mljeta smo po prilično lijepom vremenu i sa minimalno vjetra stigli do svjetionika Glavat. Svjetionik je napušten, ali se može ući pa smo se popeli skroz do vrha i snimili nekoliko lijepih foki sa samog svjetionika i nekoliko scary fotki iz napuštene kamene svjetioničarske trokatnice. Naknadno smo čuli da je u planu uređenje i tog svjetionika za turizam.
Na Glavatu smo nakon "analize" zaključili da imamo još litru i pol pitke vode. Po vrlo jakom maestralu i velikim valovima jedva smo se dovukli do otočiča Saplun uz Lastovo, gdje smo i prespavali, pijući mlijeko da sačuvamo vodu za sutra.

- 08:47 - Komentari (0) - Isprintaj - #

srijeda, 07.07.2010.

Ekspedicija "Jadranski svjetionici"

piše Lovro

Na ovom blogu ekspedicijski tim kluba Into The Wild, Inga Presker i moja malenkost, Lovro Lepan, pisati će dnevnik ekspedicije Adriatic Lighthouses odnosno Jadranski svjetionici.

Sve o ekspediciji možete pročitati na matičnoj stranici kluba www.intothewild.hr.
Na stranici je i link za live praćenje ekspedicije.

Ukratko, u dva kajaka veslamo od Prevlake do Savudrije, obilazeći naseljene jadranske svjetionike. Krenuli smo u utorak, 6.7. Pošto smo malo zakasnili sa početkom blogiranja, sad smo već na svjetioniku Sv. Andrija na istoimenom otočiću južno od Lopuda.
Ekspedicija bi trebala trajati 16 dana i za to vrijeme trebamo preveslati 700km.
Kada god stignemo, pisat ćemo na ovom blogu o svakodnevnim događanjima, malo opširnije nego na stranici.

- 08:06 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.